Što je približavanje zakonodavstva?

Približavanje zakonodavstva jedinstvena je obveza članstva u Europskoj uniji. To znači da zemlje koje se žele pridružiti Europskoj uniji moraju uskladiti svoje nacionalne zakone, propise i postupke na način da oni uključuju cjelokupnu građu zakonodavstva EU sadržanog u acquis communautaire.

Formalno, približavanje se odnosi samo na direktive. Odluke i uredbe se direktno primjenjuju te ne zahtijevaju prijelazni korak prijenosa zakonodavstva.

Tri su ključna elementa približavanja. Nazivaju se „elementi“ a ne „koraci“ jer države moraju uzeti u obzir sve troje u svakoj fazi procesa:

Prijenos zakonodavstva - država mora usvojiti ili izmijeniti i dopuniti nacionalne zakone, pravila i postupke kako bi relevantni zahtjevi EU direktive u potpunosti bili uključeni u obvezujuće nacionalne zakone i uredbe.

Države članice imaju znatnu mogućnost diskrecije u izboru najprikladnije vrste nacionalnih ili pod-nacionalnih pravnih akata za prijenos obveza EU u području zaštite okoliša.
U većini slučajeva nacionalni zakoni prihvaćeni od Parlamenta ili doneseni Odlukom Predsjednika ili Vlade smatraju se dovoljnima.

Provedba ili “primjena u praksi” - To znači osigurati institucije i financijska sredstva potrebne za provedbu zakonskih i pod-zakonskih propisa. Države mogu početi pripremu potrebnih institucija i postupaka prije nego što su formalno usvojeni novi zakoni i propisi.

Izvršenje zakona - To znači osigurati dostatni nadzor i sankcije kako bi se osigurala primjena propisa. Od 1990-tih, izvršenje je postalo vrlo važan čimbenik zbog toga što slabo provođenje zakona u nekim državama članicama sprječava izvršavanje politika EU o ljudskom zdravlju i zaštiti okoliša kao i politike zajedničkog tržišta.